ȕkrcāj

im. m. G ȕkrcāja; mn. N ȕkrcāji, G ȕkrcājā smještaj putnika i robe u prijevozno sredstvo [~ putnika u autobus; ~ tereta u brod]; sin. (ukrcavanje); ant. iskrcaj, ( iskrcavanje)

ȕkrcājnī

prid. G ȕkrcājnōg(a); ž. ȕkrcājnā, s. ȕkrcājnō koji se odnosi na ukrcaj; ant. iskrcajni

ukr̀cati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukr̀cām, 3. l. mn. ukr̀cajū, imp. ukr̀cāj, aor. ukr̀cah, prid. r. ukr̀cao, prid. t. ȕkrcān 1. staviti kakav teret u prijevozno sredstvo [~ ugljen u vagon]; sin. utovariti; ant. istovariti 2. pustiti koga da uđe u prijevozno sredstvo [~ koga na uglu] • ukr̀cati se povr. ući u prijevozno sredstvo [~ se na brod]; ant. iskrcati; vidski paranjak: ukrcavati

ukrcávānje

im. s. G ukrcávānja v. ukrcaj

ukrcávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukr̀cāvām, 3. l. mn. ukrcávajū, imp. ukr̀cāvāj, aor. ukrcávah, imperf. ukr̀cāvāh, prid. r. ukrcávao, prid. t. ukr̀cāvān 1. stavljati kakav teret u prijevozno sredstvo [~ ugljen u vagon]; sin. utovarati, utovarivati; ant. istovarati, istovarivati 2. puštati koga da uđe u prijevozno sredstvo [~ koga na uglu] • ukrcávati se povr. ući u prijevozno sredstvo [~ se na brod]; ant. iskrcavati; vidski paranjak: ukrcati

ȕkrīž

pril. tako da se siječe u obliku križa [gledati ~; zarezati ~]

ukrížati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùkrīžām, 3. l. mn. ukrížajū, imp. ùkrīžāj, aor. ukrížah, prid. r. ukrížao, prid. t. ùkrīžān staviti ili namjestiti što u obliku križa [~ mačeve]

ukròtiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùkrotīm, 3. l. mn. ùkrotē, imp. ukròti, aor. ukròtih, prid. r. ukròtio, prid. t. ùkroćen učiniti koga krotkim, pitomim [~ zvijer]

ukrućívānje

im. s. G ukrućívānja 1. činjenje čega krutim, čvrstim ili tvrdim 2. postajanje krutim, čvrstim ili tvrdim

ukrućívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukrùćujēm, 3. l. mn. ukrùćujū, imp. ukrùćūj, aor. ukrućívah, imperf. ukrùćīvāh, prid. r. ukrućívao, prid. t. ukrùćīvān činiti što krutim, čvrstim ili tvrdim • ukrućívati se povr. postajati krutim, čvrstim ili tvrdim; vidski paranjak: ukrutiti

ukrútiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùkrūtīm, 3. l. mn. ùkrūtē, imp. ukrúti, aor. ukrútih, prid. r. ukrútio, prid. t. ùkrūćen učiniti što krutim, čvrstim ili tvrdim • ukrútiti se povr. postati krutim, čvrstim ili tvrdim; vidski paranjak: ukrućivati

ùkućanin

im. m. G ùkućanina; mn. N ùkućani, G ùkućānā osoba koja živi s kim u istome kućanstvu

ùkućānka

im. ž. G ùkućānkē, DL ùkućānki; mn. N ùkućānke, G ùkućānkā/ùkućānkī žena koja živi s kim u istome kućanstvu

ùkuhati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùkuhām, 3. l. mn. ùkuhajū, imp. ùkuhāj, aor. ùkuhah, prid. r. ùkuhao, prid. t. ùkuhān kuhanjem spojiti u jedno [~ voće sa šećerom]; vidski parnjak: ukuhavati

ukuhávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukùhāvām, 3. l. mn. ukuhávajū, imp. ukùhāvāj, aor. ukuhávah, imperf. ukùhāvāh, prid. r. ukuhávao, prid. t. ukùhāvān kuhanjem spajati u jedno; vidski parnjak: ukuhati

ùkupan

prid. G ùkupna; odr. ùkupnī, G ùkupnōg(a); ž. ùkupna, s. ùkupno koji obuhvaća sve sastavnice, kojim se izražava sve što je uključeno [~ prihod; ukupna vrijednost; ukupni troškovi]

ùkupnōst

im. ž. G ùkupnosti, I ùkupnošću/ùkupnosti skup svih sastavnica

ùkus

im. m. G ùkusa; mn. N ùkusi, G ȕkūsā osjećaj i sposobnost razlikovanja lijepoga i ružnoga [književni ~; odijevati se s ukusom; imati dobar ~]

ùkusan

prid. G ùkusna; odr. ùkusnī, G ùkusnōg(a); ž. ùkusna, s. ùkusno; komp. ukùsnijī 1. koji ima dobar okus [ukusni kolači]; sin. fin 2. koji odražava smisao za lijepo i skladno [ukusna haljina]; ant. neukusan

ulàgāč

im. m. G ulagáča, V ȕlagāču; mn. N ulagáči, G ulagáčā osoba koja ulaže novac u što; sin. (investitor)

ulagàčica

im. ž. G ulagàčicē; mn. N ulagàčice, G ulagàčīcā žena koja ulaže novac u što; sin. (investitorica)

ulagàčičin

prid. G ulagàčičina; ž. ulagàčičina, s. ulagàčičino koji pripada ulagačici; sin. (investitoričin)

ulágānje

im. s. G ulágānja; mn. N ulágānja, G ulágānjā 1. stavljanje čega u veću cjelinu ili između dijelova čega tako da tijesno pristaje 2. davanje novca kako bi se ostvarila dobit 3. rad ili trud oko čega što će u budućnosti donositi kakvu korist 4. gosp. uporaba novčanih sredstava radi povećanja dohotka ili zadovoljenja nekih potreba; sin. (investicija)

ulágati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùlāžēm, 3. l. mn. ùlāžū, imp. uláži, aor. ulágah, imperf. ùlāgāh, prid. r. ulágao, prid. t. ùlāgān 1. stavljati što u veću cjelinu ili između dijelova čega tako da tijesno pristaje [~ knjige među druge knjige; ~ pisma u omotnice] 2. davati novac kako bi se ostvarila dobit [~ novac u banku]; sin. (investirati) 3. raditi ili truditi se oko čega što će u budućnosti donositi kakvu korist [~ u razvoj školstva]; sin. (investirati); vidski paranjak: uložiti

ulančávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ulànčāvām, 3. l. mn. ulančávajū, imp. ulànčāvāj, aor. ulančávah, imperf. ulànčāvāh, prid. r. ulančávao, prid. t. ulànčāvān nizati kao karike u lancu; sin. ulančivati; vidski parnjak: ulančiti

ùlānčiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùlānčīm, 3. l. mn. ùlānčē, imp. ùlānči, aor. ùlānčih, prid. r. ùlānčio, prid. t. ùlānčen nanizati kao karike u lancu; vidski parnjaci: ulančavati, ulančivati

ulančívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ulànčujēm, 3. l. mn. ulànčujū, imp. ulànčūj, aor. ulančívah, imperf. ulànčīvāh, prid. r. ulančívao, prid. t. ulànčīvān usp. ulančavati

ùlār

im. m. G ulára, I ulárom/ulárem; mn. N ulári, G ulárā petlja od užeta koja se navlači na glavu životinji radi vođenja ili vezanja

ulàštiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùlaštīm, 3. l. mn. ùlaštē, imp. ulàšti, aor. ulàštih, prid. r. ulàštio, prid. t. ùlašten učiniti sjajnim s pomoću kakva sredstva [~ automobil; ~ cipele]

ùlaz

im. m. G ùlaza; mn. N ùlazi, G ȕlāzā 1. vrata ili otvor u zidu zgrade kroz koji se u nju ulazi [glavni ~; prednji ~]; ant. izlaz 2. put kojim se ide ili prilazi u koji prostor [kolni ~]

ùlazak

im. m. G ùlaska; mn. N ùlasci, G ùlazākā 1. čin kojim se ulazi u koji prostor 2. pren. čin kojim se pristupa kakvoj organizaciji ili društvu [~ u stranku]; ant. izlazak

ùlaziti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. ùlazīm, 3. l. mn. ùlazē, imp. ùlazi, aor. ùlazih, imperf. ùlažāh, prid. r. ùlazio 1. dolaziti ili pristupati u koji prostor [~ u školu]; ant. izlaziti 2. pristupati kakvu društvu, organizaciji i sl. [~ u stranku]; ant. istupati, izlaziti 3. pren. a. dolaziti u teško stanje [~ u krizu; ~ u rat]; ant. izlaziti b. počinjati sudjelovati u čemu [~ nespreman u utakmicu] c. prodirati u što kako bi se bolje razumjelo [~ u srž problema] d. dosezati određenu životnu dob [~ u pubertet; ~ u tridesete; ~ u zrele godine]  ~ u brak razg. 1. v. ženiti se pod ženiti 2. v. udavati se pod udavati 3. v. sklapati brak pod sklapati, vjenčavati se pod vjenčavati; vidski paranjak: ući

ùlaznica

im. ž. G ùlaznicē; mn. N ùlaznice, G ùlaznīcā tiskani listić kojim se stječe pravo ulaska u kakav javni prostor [~ za kazališnu predstavu; ~ za kino; ~ za nogometnu utakmicu]; sin. (karta)

ùlažēnje

im. s. G ùlažēnja 1. dolazak ili pristupanje u koji prostor; ant. izlaženje 2. pren. a. dolazak u teško stanje; ant. izlaženje b. početak sudjelovanja u čemu c. prodiranje u što kako bi se bolje razumjelo d. dosezanje određene životne dobi

ùlegnuti se

gl. svrš. povr. prez. 3. l. jd. ùlegnē se, 3. l. mn. ùlegnū se, aor. 3. l. jd. ȕlegnu se, prid. r. ùlegnuo se, pril. p. ùlegnūvši se spustiti se ispod razine površine, iskriviti se pod teretom [Krov se ulegnuo pod snijegom.]; sin. udubiti se v. pod udubiti, (ugnuti se)

ulètjeti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. ùletīm, 3. l. mn. ùletē, imp. ulèti, aor. ulètjeh, prid. r. m. ulètio, ž. ulètjela, s. ulètjelo; mn. ulètjeli 1. leteći ući u što [~ u krletku]; ant. izletjeti 2. pren. a. ući trčeći [~ u sobu]; sin. utrčati; ant. istrčati, izjuriti, izletjeti pren. b. naglo, nepromišljeno ili neočekivano ući u što [~ u kakav posao; ~ u pregovore] c. vozeći naglo skrenuti [~ u zavoj]; vidski paranjak: ulijetati

ȕlica

im. ž. G ȕlicē; mn. N ȕlice, G ȕlīcā 1. prometnica u naseljenome mjestu kojom se kreću vozila i pješaci [glavna ~; sporedna ~]; sin. cesta 2. prometna površina zajedno sa zgradama i drugim sadržajima s njezinih obiju strana  slijepa ~ ulica zatvorena na jednom kraju, ulica bez izlaza ♦ baciti na ulicu (cestu) koga, usp. cesta; biti (naći se itd.) na ulici (cesti), usp. cesta; slijepa ~ bezizlazna situacija, put koji nikamo ne vodi

ȕličica

im. ž. G ȕličicē; mn. N ȕličice, G ȕličīcā um. mala ulica

ȕličnī

prid. G ȕličnōg(a); ž. ȕličnā, s. ȕličnō koji se odnosi na ulicu [~ svirač]

ulijétati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. ùlijēćēm, 3. l. mn. ùlijēćū, imp. ulijéći, aor. ulijétah, imperf. ùlijētāh, prid. r. ulijétao 1. leteći ulaziti u što [~ u krletku]; ant. izlijetati 2. pren. a. ulaziti trčeći [~ u sobu]; sin. utrčavati; ant. istrčavati, izlijetati pren. b. naglo, neočekivano ili nepromišljeno ulaziti u što [~ u kakav posao; ~ u pregovore] c. vozeći naglo skretati [~ u zavoje]; vidski paranjak: uletjeti

ulijévānje

im. s. G ulijévānja 1. stavljanje čega tekućega u kakvu posudu lijevanjem; sin. nalijevanje; ant. istakanje, izlijevanje 2. povećavanje količine koje tekućice ili stajaćice svojom vodom; sin. slijevanje, utjecanje, uviranje

ulijévati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùlijēvām, 3. l. mn. ulijévajū, imp. ùlijēvāj, aor. ulijévah, imperf. ùlijēvāh, prid. r. ulijévao, prid. t. ùlijēvān lijevajući stavljati što tekuće u kakvu posudu [~ vino u bačvu]; sin. nalijevati; ant. istakati, izlijevati • ulijévati se povr. 3. l. svojom vodom povećavati količinu koje tekućice ili stajaćice [Neke se rijeke ulijevaju u Jadransko more.]; sin. slijevati se, utjecati, uvirati; vidski paranjak: uliti

ȕlijēvo

pril. na lijevu stranu [skrenuti ~]; ant. udesno

ùlīšte

im. s. G ùlīšta; mn. N ùlīšta, G ȕlīštā unutrašnjost košnice

ùliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ȕlijēm, 3. l. mn. ȕlijū, imp. ùlīj, aor. ùlih, prid. r. m. ȕlio, ž. ȕlīla, s. ȕlīlo, mn. ȕlīli, prid. t. ulìven lijevajući staviti što tekuće u kakvu posudu [~ sok u čašu]; sin. naliti; ant. istočiti, izliti; vidski paranjak: ulijevati

ulízati se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. ùlīžēm se, 3. l. mn. ùlīžū se, imp. ulíži se, aor. ulízah se, prid. r. ulízao se laskanjem i umiljavanjem postati komu bliskim radi postizanja kakve koristi; sin. dodvoriti se; vidski parnjak: ulizivati se

ùlizica

im. m. ž. G ùlizicē, V ùlizice/ùlizico; mn. N ùlizice, G ùlizīcā 1. osoba koja se komu ulizuje [taj ~; ta ~; ti ulizice; te ulizice] 2. ž. žena koja se komu ulizuje [ta ~; te ulizice]; sin. dodvorica

ùlizičin

prid. G ùlizičina; ž. ùlizičina, s. ùlizičino koji pripada ulizici; sin. dodvoričin

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga