im. m. 〈G ȕkrcāja; mn. N ȕkrcāji, G ȕkrcājā〉 smještaj putnika i robe u prijevozno sredstvo [~ putnika u autobus; ~ tereta u brod]; sin. (ukrcavanje); ant. iskrcaj, ( iskrcavanje)

prid. 〈G ȕkrcājnōg(a); ž. ȕkrcājnā, s. ȕkrcājnō〉 koji se odnosi na ukrcaj; ant. iskrcajni

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukr̀cām, 3. l. mn. ukr̀cajū, imp. ukr̀cāj, aor. ukr̀cah, prid. r. ukr̀cao, prid. t. ȕkrcān〉 1. staviti kakav teret u prijevozno sredstvo [~ ugljen u vagon]; sin. utovariti; ant. istovariti 2. pustiti koga da uđe u prijevozno sredstvo [~ koga na uglu] • ukr̀cati se 〈povr.〉 ući u prijevozno sredstvo [~ se na brod]; ant. iskrcati; vidski paranjak: ukrcavati

im. s. 〈G ukrcávānja〉 v. ukrcaj

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukr̀cāvām, 3. l. mn. ukrcávajū, imp. ukr̀cāvāj, aor. ukrcávah, imperf. ukr̀cāvāh, prid. r. ukrcávao, prid. t. ukr̀cāvān〉 1. stavljati kakav teret u prijevozno sredstvo [~ ugljen u vagon]; sin. utovarati, utovarivati; ant. istovarati, istovarivati 2. puštati koga da uđe u prijevozno sredstvo [~ koga na uglu] • ukrcávati se 〈povr.〉 ući u prijevozno sredstvo [~ se na brod]; ant. iskrcavati; vidski paranjak: ukrcati

pril. tako da se siječe u obliku križa [gledati ~; zarezati ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkrīžām, 3. l. mn. ukrížajū, imp. ùkrīžāj, aor. ukrížah, prid. r. ukrížao, prid. t. ùkrīžān〉 staviti ili namjestiti što u obliku križa [~ mačeve]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkrotīm, 3. l. mn. ùkrotē, imp. ukròti, aor. ukròtih, prid. r. ukròtio, prid. t. ùkroćen〉 učiniti koga krotkim, pitomim [~ zvijer]

im. s. 〈G ukrućívānja〉 1. činjenje čega krutim, čvrstim ili tvrdim 2. postajanje krutim, čvrstim ili tvrdim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukrùćujēm, 3. l. mn. ukrùćujū, imp. ukrùćūj, aor. ukrućívah, imperf. ukrùćīvāh, prid. r. ukrućívao, prid. t. ukrùćīvān〉 činiti što krutim, čvrstim ili tvrdim • ukrućívati se 〈povr.〉 postajati krutim, čvrstim ili tvrdim; vidski paranjak: ukrutiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkrūtīm, 3. l. mn. ùkrūtē, imp. ukrúti, aor. ukrútih, prid. r. ukrútio, prid. t. ùkrūćen〉 učiniti što krutim, čvrstim ili tvrdim • ukrútiti se 〈povr.〉 postati krutim, čvrstim ili tvrdim; vidski paranjak: ukrućivati

im. m. 〈G ùkućanina; mn. N ùkućani, G ùkućānā〉 osoba koja živi s kim u istome kućanstvu

im. ž. 〈G ùkućānkē, DL ùkućānki; mn. N ùkućānke, G ùkućānkā/ùkućānkī〉 žena koja živi s kim u istome kućanstvu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkuhām, 3. l. mn. ùkuhajū, imp. ùkuhāj, aor. ùkuhah, prid. r. ùkuhao, prid. t. ùkuhān〉 kuhanjem spojiti u jedno [~ voće sa šećerom]; vidski parnjak: ukuhavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukùhāvām, 3. l. mn. ukuhávajū, imp. ukùhāvāj, aor. ukuhávah, imperf. ukùhāvāh, prid. r. ukuhávao, prid. t. ukùhāvān〉 kuhanjem spajati u jedno; vidski parnjak: ukuhati

prid. 〈G ùkupna; odr. ùkupnī, G ùkupnōg(a); ž. ùkupna, s. ùkupno〉 koji obuhvaća sve sastavnice, kojim se izražava sve što je uključeno [~ prihod; ukupna vrijednost; ukupni troškovi]

im. ž. 〈G ùkupnosti, I ùkupnošću/ùkupnosti〉 skup svih sastavnica

im. m. 〈G ùkusa; mn. N ùkusi, G ȕkūsā〉 osjećaj i sposobnost razlikovanja lijepoga i ružnoga [književni ~; odijevati se s ukusom; imati dobar ~]

prid. 〈G ùkusna; odr. ùkusnī, G ùkusnōg(a); ž. ùkusna, s. ùkusno; komp. ukùsnijī〉 1. koji ima dobar okus [ukusni kolači]; sin. fin 2. koji odražava smisao za lijepo i skladno [ukusna haljina]; ant. neukusan

im. m. 〈G ulagáča, V ȕlagāču; mn. N ulagáči, G ulagáčā〉 osoba koja ulaže novac u što; sin. (investitor)

im. ž. 〈G ulagàčicē; mn. N ulagàčice, G ulagàčīcā〉 žena koja ulaže novac u što; sin. (investitorica)

prid. 〈G ulagàčičina; ž. ulagàčičina, s. ulagàčičino〉 koji pripada ulagačici; sin. (investitoričin)

im. s. 〈G ulágānja; mn. N ulágānja, G ulágānjā〉 1. stavljanje čega u veću cjelinu ili između dijelova čega tako da tijesno pristaje 2. davanje novca kako bi se ostvarila dobit 3. rad ili trud oko čega što će u budućnosti donositi kakvu korist 4. gosp. uporaba novčanih sredstava radi povećanja dohotka ili zadovoljenja nekih potreba; sin. (investicija)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlāžēm, 3. l. mn. ùlāžū, imp. uláži, aor. ulágah, imperf. ùlāgāh, prid. r. ulágao, prid. t. ùlāgān〉 1. stavljati što u veću cjelinu ili između dijelova čega tako da tijesno pristaje [~ knjige među druge knjige; ~ pisma u omotnice] 2. davati novac kako bi se ostvarila dobit [~ novac u banku]; sin. (investirati) 3. raditi ili truditi se oko čega što će u budućnosti donositi kakvu korist [~ u razvoj školstva]; sin. (investirati); vidski paranjak: uložiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ulànčāvām, 3. l. mn. ulančávajū, imp. ulànčāvāj, aor. ulančávah, imperf. ulànčāvāh, prid. r. ulančávao, prid. t. ulànčāvān〉 nizati kao karike u lancu; sin. ulančivati; vidski parnjak: ulančiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlānčīm, 3. l. mn. ùlānčē, imp. ùlānči, aor. ùlānčih, prid. r. ùlānčio, prid. t. ùlānčen〉 nanizati kao karike u lancu; vidski parnjaci: ulančavati, ulančivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ulànčujēm, 3. l. mn. ulànčujū, imp. ulànčūj, aor. ulančívah, imperf. ulànčīvāh, prid. r. ulančívao, prid. t. ulànčīvān〉 usp. ulančavati

im. m. 〈G ulára, I ulárom/ulárem; mn. N ulári, G ulárā〉 petlja od užeta koja se navlači na glavu životinji radi vođenja ili vezanja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlaštīm, 3. l. mn. ùlaštē, imp. ulàšti, aor. ulàštih, prid. r. ulàštio, prid. t. ùlašten〉 učiniti sjajnim s pomoću kakva sredstva [~ automobil; ~ cipele]

im. m. 〈G ùlaza; mn. N ùlazi, G ȕlāzā〉 1. vrata ili otvor u zidu zgrade kroz koji se u nju ulazi [glavni ~; prednji ~]; ant. izlaz 2. put kojim se ide ili prilazi u koji prostor [kolni ~]

im. m. 〈G ùlaska; mn. N ùlasci, G ùlazākā〉 1. čin kojim se ulazi u koji prostor 2. pren. čin kojim se pristupa kakvoj organizaciji ili društvu [~ u stranku]; ant. izlazak

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlazīm, 3. l. mn. ùlazē, imp. ùlazi, aor. ùlazih, imperf. ùlažāh, prid. r. ùlazio〉 1. dolaziti ili pristupati u koji prostor [~ u školu]; ant. izlaziti 2. pristupati kakvu društvu, organizaciji i sl. [~ u stranku]; ant. istupati, izlaziti 3. pren. a. dolaziti u teško stanje [~ u krizu; ~ u rat]; ant. izlaziti b. počinjati sudjelovati u čemu [~ nespreman u utakmicu] c. prodirati u što kako bi se bolje razumjelo [~ u srž problema] d. dosezati određenu životnu dob [~ u pubertet; ~ u tridesete; ~ u zrele godine] ◇ ~ u brak razg. 1. v. ženiti se pod ženiti 2. v. udavati se pod udavati 3. v. sklapati brak pod sklapati, vjenčavati se pod vjenčavati; vidski paranjak: ući

im. ž. 〈G ùlaznicē; mn. N ùlaznice, G ùlaznīcā〉 tiskani listić kojim se stječe pravo ulaska u kakav javni prostor [~ za kazališnu predstavu; ~ za kino; ~ za nogometnu utakmicu]; sin. (karta)

im. s. 〈G ùlažēnja〉 1. dolazak ili pristupanje u koji prostor; ant. izlaženje 2. pren. a. dolazak u teško stanje; ant. izlaženje b. početak sudjelovanja u čemu c. prodiranje u što kako bi se bolje razumjelo d. dosezanje određene životne dobi

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ùlegnē se, 3. l. mn. ùlegnū se, aor. 3. l. jd. ȕlegnu se, prid. r. ùlegnuo se, pril. p. ùlegnūvši se〉 spustiti se ispod razine površine, iskriviti se pod teretom [Krov se ulegnuo pod snijegom.]; sin. udubiti se v. pod udubiti, (ugnuti se)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùletīm, 3. l. mn. ùletē, imp. ulèti, aor. ulètjeh, prid. r. m. ulètio, ž. ulètjela, s. ulètjelo; mn. ulètjeli〉 1. leteći ući u što [~ u krletku]; ant. izletjeti 2. pren. a. ući trčeći [~ u sobu]; sin. utrčati; ant. istrčati, izjuriti, izletjeti pren. b. naglo, nepromišljeno ili neočekivano ući u što [~ u kakav posao; ~ u pregovore] c. vozeći naglo skrenuti [~ u zavoj]; vidski paranjak: ulijetati

im. ž. 〈G ȕlicē; mn. N ȕlice, G ȕlīcā〉 1. prometnica u naseljenome mjestu kojom se kreću vozila i pješaci [glavna ~; sporedna ~]; sin. cesta 2. prometna površina zajedno sa zgradama i drugim sadržajima s njezinih obiju strana ◇ slijepa ~ ulica zatvorena na jednom kraju, ulica bez izlaza ♦ baciti na ulicu (cestu) koga, usp. cesta; biti (naći se itd.) na ulici (cesti), usp. cesta; slijepa ~ bezizlazna situacija, put koji nikamo ne vodi

im. ž. 〈G ȕličicē; mn. N ȕličice, G ȕličīcā〉 um. mala ulica

prid. 〈G ȕličnōg(a); ž. ȕličnā, s. ȕličnō〉 koji se odnosi na ulicu [~ svirač]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlijēćēm, 3. l. mn. ùlijēćū, imp. ulijéći, aor. ulijétah, imperf. ùlijētāh, prid. r. ulijétao〉 1. leteći ulaziti u što [~ u krletku]; ant. izlijetati 2. pren. a. ulaziti trčeći [~ u sobu]; sin. utrčavati; ant. istrčavati, izlijetati pren. b. naglo, neočekivano ili nepromišljeno ulaziti u što [~ u kakav posao; ~ u pregovore] c. vozeći naglo skretati [~ u zavoje]; vidski paranjak: uletjeti

im. s. 〈G ulijévānja〉 1. stavljanje čega tekućega u kakvu posudu lijevanjem; sin. nalijevanje; ant. istakanje, izlijevanje 2. povećavanje količine koje tekućice ili stajaćice svojom vodom; sin. slijevanje, utjecanje, uviranje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlijēvām, 3. l. mn. ulijévajū, imp. ùlijēvāj, aor. ulijévah, imperf. ùlijēvāh, prid. r. ulijévao, prid. t. ùlijēvān〉 lijevajući stavljati što tekuće u kakvu posudu [~ vino u bačvu]; sin. nalijevati; ant. istakati, izlijevati • ulijévati se 〈povr.〉 〈3. l.〉 svojom vodom povećavati količinu koje tekućice ili stajaćice [Neke se rijeke ulijevaju u Jadransko more.]; sin. slijevati se, utjecati, uvirati; vidski paranjak: uliti

pril. na lijevu stranu [skrenuti ~]; ant. udesno

im. s. 〈G ùlīšta; mn. N ùlīšta, G ȕlīštā〉 unutrašnjost košnice

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕlijēm, 3. l. mn. ȕlijū, imp. ùlīj, aor. ùlih, prid. r. m. ȕlio, ž. ȕlīla, s. ȕlīlo, mn. ȕlīli, prid. t. ulìven〉 lijevajući staviti što tekuće u kakvu posudu [~ sok u čašu]; sin. naliti; ant. istočiti, izliti; vidski paranjak: ulijevati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùlīžēm se, 3. l. mn. ùlīžū se, imp. ulíži se, aor. ulízah se, prid. r. ulízao se〉 laskanjem i umiljavanjem postati komu bliskim radi postizanja kakve koristi; sin. dodvoriti se; vidski parnjak: ulizivati se

im. m. ž. 〈G ùlizicē, V ùlizice/ùlizico; mn. N ùlizice, G ùlizīcā〉 1. osoba koja se komu ulizuje [taj ~; ta ~; ti ulizice; te ulizice] 2. 〈ž.〉 žena koja se komu ulizuje [ta ~; te ulizice]; sin. dodvorica

prid. 〈G ùlizičina; ž. ùlizičina, s. ùlizičino〉 koji pripada ulizici; sin. dodvoričin